BLACK&WHITE

27.10.2004., srijeda

Darkest hour before the dawn

Opet ...ma ne...nije depresija...al fakin melankolija. I ovo pisem al ne znam oce li biti post. Ma oce valjda. Trecu noc/jutro zaredom budim se u isto vrijeme. I na isti nacin. Bez ure. Sam se budim. Poslije sna. Mokar. I budim se sa istom mislju. I onda se dizem. Sa cudnim nekim filingom. Tesko je opisat uopce. Mjesavina svega i svacega. Pa uglavnom nekakva melankolija...pomjesana s zerom depresije...straha... Pa onda pijem prvu kavu. Palim prvu cigaretu. Pa drugu...trecu...a sad vec...fak!!...opet sam preko kutije...i jako me to ljuti! Al jebga...ja ionako znam kad cu prestat pusit. Tocno znam!! Al o tome necu. To je na meni da znam. The lore of elders passes judgements on this waste And finding me or them does lack accepting fate And as the moments pass another face arrives We watch them come and go with speed of passing clouds Forbidden fruits of dreams that rule our thoughts my love Of lands untouched and ways to come always maybe But choking on the promises meant for the deal Thinking again the darkest hour before the dawn Confirming fears that from the dawn of time have been Retracing footsteps in dark chambers of grey lands And through the madness through the terror we must pass As if awaiting sunlight that may never come In time we face ourselves with all our faults and fears Now that i know the final conflict is within I recognise the faces of my friends and hear the call "Come journey, journey with me through the darkest hour" Citao sam malo Pepea jucer(i necu ga sad opet linkat, da se ne umisli!:-D) i komentare mu pa vidim... Da, cini mi se da svatko ima ono jedno ime...jednu osobu...koje se stalno prisjeca...koje ga stalno prati... I ja ga imam. I ne zelim uopce izgovarati njezino ime...jer...ne zelim...i davno sam zabranio svima oko sebe!! Ma proslo je to sve...ali uvijek...uvijek te nesto podsjeti. Prosli tjedan...u jednom danu...u jednom satu...mene je tako bacilo natrag...u proslost...i to kad se najmanje nadas! Podsjetilo me na NJU. I nije bilo ugodno. Cudno zapravo. Jer bilo je to stvarno davno. Reko sam nekome neki dan - svirao je na radiju Stublic - '...ne osjecam nista...samo se sjecam.'. To je to. I proslo je vrijeme kad sam se pitao ovako nesto : He waits for her to understand But she won't understand at all She waits all night for him to call But he won't call anymore He waits to hear her say "Forgive" But she justs drops her pearl-black eyes And prays to hear him say "I love you" But he tells no more lies He waits for her to sympathize But she won't sympathize at all She waits all night to feel his kiss But always wakes alone He waits to hear her say "Forget" But she just hangs her head in pain And prays to hear him say "No more I'll never leave again" How did we get this far apart? We used to be so close together How did we get this far apart? I thought this love would last for ever I ja sam mislio. Da ce trajat zauvijek. Vise ne. I ne znam jel cu opet ikad tako mislit. Jebga. I necu vise nekog cekat da me razumije. Jer...il me razumije il ne. Tocka. I boli me ku... onda. Pa sve sve i ako to znacilo da i ja onda idem u ku...! Bas me briga! Neka. I jos mi nes palo na pamet sad. Citao sam jednom negdje...'Za onog koga volis mozes napravit sve osim...voljeti ga ponovo.' Istina. Al dobro...neko se mozda i nece slozit sa mnom. Neka. Ma uzasna zbrka od posta. Pisem bezveze...kako mi dolazi...i zato je tako sjebano. Fak! Jel se jos nekom pojavi kad onaj osjecaj da nece biti dobro? Da ce sve krenut krivo ili je vec krenulo...i da ce se nesto dogodit. Nesto.A ne mozes nista napravit jer i ne znas sto ce se dogodit. A mozda i ne zelis ista napravit. Pa mislis...neka se dogodi. Sta ja tu mogu?? E pa tako se i ja osjecam sad. Neka se dogodi. Marian, there's a weight above me And the pressure is all too strong To breathe deep Breathe long and hard To take the water down and go to sleep To sink still further Beneath the fatal wave Marian I think I'm drowning This sea is killing me I nije sad ovo depresivka neka. Nije uopce. Samo razmisljanje. Ili...melankolija, reko sam vec. Ma bezveze. p.s. I sad slobodno mozete reci - fak! opet ovaj sere nes! ma kak ju!! - jer i meni doslo da samom sebi kazem - gou fak jorself!! :-D Jebga. p.p.s. A ova slikica gore je moj jutrosnji darkest hour before the dawn...uz dim cigarete. Eto. ********************** JOHN PEEL (1939 - 2004) Pocivaj u miru, John... ********************** Zadnji apdejt veceras. Par dana me nece bit kuci pa...nis. To je to. There's something inside me that pulls beneath the surface Consuming Confusing This lack of self-control I fear is never ending Controlling I can't seem To find myself again My walls are closing in Without a sense of confidence,and I'm convinced That there's just too much pressure to take I've felt this way before So insecure Discomfort, endlessly has pulled itself upon me Distracting Reacting Against my will I stand beside my own reflection It's haunting how I can't seem To find myself again My walls are closing in Crawling in my skin These wounds they will not heal Fear is how I fall Confusing, confusing what is real

25.10.2004., ponedjeljak

Aha. Bio je to gadan vikend. Fak!! Kako je bio gadan! Ali je eto prosao. Pa do slijedeceg takvog...ako ga bude:-)...ajmo bit veseli! Ili bar ok. Jer...jebga...vrag nikad ne spava. Zar ne? Enivej, rekao mi neko ovih dana da bi se bas volio zaljubiti. I da mu vec dosta biti sam. Pa se evo malo i ja razmisljam o tome. I da...ja sam na to reko - pa ko se ne bi volio zaljubiti?? Jer je u dvoje sve lakse! I sva sranja su bar upola vise probavljiva ako se ima onaj neko. Ha? Jel da jesu??:-) Shit! Moram se pod hitno zaljubit!!:-D Jebemu...pa nisu zabadava U2 pjevali: Loooooove...reeeescuuue meeeee!!! Pa oni valjda znaju!:-D A vikend mi je fakat bio gadan! Jedan od onih trenutaka kad se sve poklopi nekako i sranje pocne. I onda se posvadis s nekim...a taj neko ti vazan. Mene inace najvise sjebe kad se posvadim s mamom jer jebga...ona mi najvaznija osoba u zivotu.Trenutno.:-) Enivej, posvadis se s nekim ko ti full vazan i onda je samo pitanje trenutka kad ces eksplodirat. I reci ono sto ne mislis. Al jebga...trenutak je to...impuls...i zao ti odmah poslje ali nema vise natrag. Treba to odradit do kraja. I zdere te...zelis to popraviti...ali stojis na mjestu. Ne mices se. I ne cinis nista da to popravis. I jos kad mi taj neko kaze - 'Aj dobro!! Radi sto hoces!!!' - ja popizdim! I onda bas to napravim. Nda...i sto je najljepse sto se tada moze dogodit?? To... Long after midnight, on a night like this I'd sit by my black light and dream of your kiss Pulsating music fills my room and my head and I'd dream what it would be like to have you in my bed Cause I'm your best night...your best nightmare! ...to da isti taj koji te toliko sjebo (ili ti samo mislis da te sjebo:-)) ), napravi nesto tako jebeno dobro! I koliko te god prije sjebo, toliko te sada odusevi!:-) I uljepsa ti dan! I zahvalan si mu! I pozelis mu reci - MA VOLIM TE COVJECE!!! I ucini da se osjecas tako jebeno dobro da skaces po sobi! Ljudi, ja sam danas skakao po sobi kolko je bio dobar filing!:-) I nadam se da ce potrajati! Jos traje! Fak!! Nadam se da i ja nekoga toliko razveselim, bar ponekad, koliko je i mene danas! Hanging out all by myself I don't wanna be with anybody else I just want to be with you I just wanna have something to do Tonight...tonight...tonight... Eto tolko. I sad me ovo tolko iscrpilo (i skakanje jos vise:-) ) da se moram bacit u krevet. A mozda i sanjam nesto...dobro!??:-) Ovu noc jesam. I bilo nam...ovaj...bilo mi je bas dobro:-D E sad sam stvarno gotov s ovim postom. Idem odmorit da sutra (a mozda i nocas) posjetim svoje prijatelje. Sa bloga.:-)) p.s. Fak! Nikak da svrsim s ovim postom!:-) Ma nis...sad mi palo na pamet...mozda sam ja to danas skakao po sobi jer sam popio 4 kave??? Hm...sad sam zabrinut...al ipak...MAA NEEEE!!! Pa ja svaki dan popijem 4 kave! Znaci ipak nije kava to...:-D p.p.s. Ove ljubavne pjesme su samo odraz mojih zelja!:-D Koja ljiga, ha?? :-D

22.10.2004., petak

20.10.2004., srijeda

Da...reko sam da idem leci...pa sam legao. Al zaspati nisam mogo. Pa sam reko da cu nabit slusalice i navit. I jesam. I onda mi se dogodio M.Manson - Tourniquet. A cijeli dan mi u kurcu. Skroz. Svi su nadrkani! A ja onda jos i vise!! I onda se zatvorim i sutim. Od 17h pa do sad...nisam ni rijec progovorio. I razmisljam. I onda sam jos vise u kurcu! Jer uvijek skuzim da sve radim krivo! I sjebavam se iznova. Uvijek!! Pa jel cu se ja ikad prestat vrtit u krug??? Ocu kurac! Takva mi fakin narav. Kazem uvijek da imam ovisnicku narav. Jer imam...samo sto se nikad na drogu nisam nakacio. Nego na kavu, cigarete, stvari, osobe...sve! I onda ludim kad mi nesto od toga fali!! Ja se mogu tako vezat za cipele npr. da si onda u svim drugim izgledam glupo. I onda ih nosim do besvijesti! Eto. Takvog me mater rodi. Da joj bar mogu zamjerit nesto...al ne mogu...nije ona kriva. Jebga. Ja sam kriv...uvijek...zauvijek. Volim te mama. Al nije mi lako. Sori. She's made of hair and bone and little teeth, And things I cannot speak. She comes on like a crippled plaything, Spine is just a string. I wrapped our love in all this foil, Silver-tight like spider legs. I never wanted it to ever spoil, but flies will lay their eggs. Take your hatred out on me, Make your victim my head. You never ever believed in me, I am your tourniquet. Prosthetic synthesis with butterfly, Sealed up with virgin stitch. If it hurts baby, please tell me, Preserve the innocence. I never wanted it to end this way, But flies will lay their eggs Take your hatred out on me, Make your victim my head. You never ever believed in me, I am your tourniquet. What I wanted. What I needed. I got from me. What I wanted. What I needed. I got from me. Take your hatred out on me, Make your victim my head. You never ever believed in me, I am your tourniquet. Take out! Take out! From me. I am your tourniquet. Not even I believed in me, I am your tourniquet.

18.10.2004., ponedjeljak

Evo mene vise. Nekako sam u zadnje vrijeme zauzet raznoraznim stvarima:-)...pa ne stignem nesto napisat a i nemam bas inspiracije...ma ne...lazem sad...imam inspiracije:-)...ali ne za blog...nego za...nes drugo...nda... Al jebga sad...citam malo postove...pa sve nes jesenski...onak...romanticno...pa velim ja sebi - de i ti napisi nes takvoga! I onda mi moj ja veli - ok, znam sta cu napisat! Pa evo...kad vec Pepe dere po romantiki...a Mjau mi mijauce umiljato...ili ljuto:-)...ne znam... Enivej, trebim ja neki dan 37kg (!!!) kestena...i donese sister jedan cd. Pa krene...(mislim nije to pocetak al tek sam tu skuzio sta je to...i onda mi krene mozak prevrtat po sjecanjima...) Toliko dugih godina uzimanja, davanja Ostajem posljednji i prvi Zbog tebe sanjam cigane i smišljam slatke prevare Al đavo se ne predaje Ti si mi u krvi Ako te odvedu, cigani čergari Ili te ukradu strašni haremski čuvari Ako te odvedu ja ću da poludim Bez tebe ne umijem jutrom više da se budim Ako te odvedu sve će da se sruši Pamti me ko prijatelja čuvaj me u duši I onda, kad misliš da je prekasno za snove, za sve Nda...e ovako je to bilo...ja sam imo 6 godina. A ona godinu manje. U vrticu. A ja sam tih dana toliko puta cuo tu pjesmu...da mi se upila, ono, skroz... i onda sam ja to pjevao (njoj...ofkors...onak diskretno:-) ) I to je prva pjesma koje se ja sjecam. Uopce. I koju sam jako volio. Ma fak!! I danas ju volim! (i sad bi se moji BIVSI 'prijatelji' darkeri poceli krizat...i to naopako vjerojatno...jer meni dobra stvar od Zdravka Colica!) Da...ima tu jos nesto...naime...ona je bila crnka...sjecam se i danas njezine duge CRNE kose...i kolko mi to onda mutilo pamet! I ostalo do danas. Jos uvijek me crnke izludjuju...jako...aha... A shit! Nisam vec dugo molio. Pa ajde sad...Boze...ako mozes ikako...posalji mi crnku!!! Hoces li?? Pliiiiz! Necu vise nista traziti od Tebe...stvarno...:-) I nadam se da crnka na gornjoj slici nece zamjerit sto se evo nasla na mom blogu...ako vidi uopce...ma znam da nece...a ionako ju ni rodjeni otac ne bi tu prepoznao... Pozdrav svima a posebno svim crnokosim blogericama i ne-blogericamaI Evo me veceras malo kod Vas:-).

12.10.2004., utorak

Daklem, ovo je post za moj gusht only:-). Zapravo i nije post...samo dio biografije jednog benda koji...a ne znam...najezi me svaki put! I vidim neki dan da izdaju novi album...pa se razveselim k'o bebac... Eto, to ja njima dugujem jer...jebga...puno mi znace...a ujedno su i najcitiraniji na ovom mom blogu (i zasluzni za onaj moj 'Zashto pishem' sastrane..:-) ). Pa evo... "London After Midnight was formed in the 1990s by Sean Brennan and has gained a large and loyal following all over the world, from the USA to Europe to Latin America (where they have toured extensively) and beyond. The band has headlined and co-headlined concerts and major festivals with bands like The Cure, Green Day, HIM (HIM has cited LAM a favorite artist), Rammstein, Soft Cell, and many more. Still, the band maintains a strong underground and independent "personality" despite being top sellers (charting in the top 10 European DAC charts) and a major draw at music festivals year after year. Songwriter and founder Sean Brennan is known for his strong stances in favor of animal rights, pro-environmental and human rights issues, anti-corporate control of media, and progressive, liberal politics. Despite these "weighty" sounding interests, the music Sean Brennan writes can range from the intensely personal, to simply emotional and romantic, to the much deeper subjects more reflective of society as a whole (listen to the new music!). Whatever the approach or subject matter, the music of London After Midnight is deeply touching, powerful, romantic and emotional, disturbing, haunting, danceable, even morbidly funny (listen to "Your Best Nightmare" and try not to think of an Edward Gorey cartoon), all while appealing to a wide variety of people. There really is no classification that fits London After Midnight (despite the band's image) because the music is so varied, and the lyrical content (and even the band's personality and "causes") are fairly unique and uncommon in today's music scene, often breaking boundaries- much to the outrage of people who live and die by genre labels. LAM shuns all labels (as any artist worth their salt will do) and the music can really only be classified as "London After Midnight". the band includes Tamlyn (keyboard) and Michael Areklett (bass). These members have been in the band since 1990 (Sean and Tamlyn) to early 1992 (Michael). In 2001 LAM reunited with their original guitarist Edward Hawkins and was joined by new drummer, Joe S. LAM began performing in Los Angeles in 1990 at the legendary LA club Helter Skelter. LAM immediately began to draw large crowds and always had elaborate stage settings including several TVs playing bizarre video clips and stage props that could have come from the Universal Studios backlot, all made by Sean Brennan with help from Tamlyn and guitarist Eddie Hawkins. Needless to say the extreme stage settings (some of which included a huge 30 by 40 foot realistic spiders web hung above the stage made by Brennan and Hawkins- not pictured) attracted as much attention as the band's music which soon grew in popularity. So much so that the original 4 song demo cassette tape released in 1991-1992 was the hottest selling item in Hollywood's trendy Melrose ave indie record stores, even beating out new releases from Duran Duran and other major bands. For 2 years the most sought after item LA area club kids searched for in record stores was the LAM cassette tape. Signs hung in record store windows proclaiming "yes we have LAMs tape IN STOCK". Stores from as far away as Australia ordered repeated shipments of the tape each month to meet demand. The band released "Selected Scenes from the End of the World" in 1992, creating as much mania as the first demo release. The band began to sell out clubs like Helter Skelter and began more frequent performances at The Whisky a Go Go and Roxy club, where the Sunset strip "rocker" scene saw LAM's success and sold out concerts, and began to emulate London After Midnight, helping to turn the mostly rock and glam Sunset scene into a darker more alternative scene. Several bands which a few months earlier were glam and rock suddenly became LAM clones overnight after seeing how well the band was received. In 1996 the band released "Psycho Magnet" with Apocalyptic Vision. The album, in part a reflection of the insanity and jealousy LAM's popularity generated in some LA area club kids, while also a very personal piece of work, went on to become even more popular than the previous releases and led to the band being booked for several tours which took them all over Europe and the UK, Mexico and select major cities in the USA performing to tens of thousands of people. The band also headlined major German festivals like the well known Zillo Magazine Festival which had Siouxsie and the Banshess headlining the previous year. The band also found themselves in all the major European music magazines, on glossy covers in every European newsstand with the likes of Nine Inch Nails and Metalica. LAM has been known as a band of "firsts." Always trying something different and new, and never content to be just another band. Often classified by the press as an industrial, deathrock or gothic band, they break all the "rules" of those scenes and create their own strong identity and sound, and reject any label put upon them. Songwriter Sean Brennan's influences and musical passions range from big band to T-Rex,Iggy Pop, the Doors, pre 1980s David Bowie, to trance and Drum & Bass, old NY punk, composers like Bernard Herrmann and everything in between. He takes pride in the fact that London After Midnight does not fit into any category, saying "I don't want LAM to be clones of someone else. We shun labeling. We are artists, and the whole thing about creating is bringing something into existence that was not there before. So when you create something and put a label on it, it defeats the purpose and takes away the uniqueness of the art." (Sean Brennan- excerpt from German radio interview) LAM is not goth, they aren't dark wave, they aren't industrial... they are simply London After Midnight, and that seems enough for their very devoted fans. LAM is recording the 4th CD which is scheduled for release soon. The tremendous response the new material received when performed at recent concerts shows the new CD will be warmly welcomed by new and old fans alike." ...I am thunder I am rain I am pleasure I am pain Only in darkness can there be light Tell me angel have you prayed tonight? Burning darkness red ecstasy Pull me closer and make me bleed...

09.10.2004., subota

Life...

Nda...evo i mene. Da se napise nesto...normalno?? I tako, hodam ja danas fakin Zagrebom (uvijek je Zagreb kod mene 'fakin' jer ga neee vooleeeem...), dodjem do mjesta di trebam nes obavit, obavim to i... i sta onda?? A nis...skuzim da moram jos ubit puno vremena u Gradu jerbo sam se bio nes dogovorio... Enivej, nis...na kavu mi se ne da...a i kratak sam (s parama, jebemu... nemoj mi sad neko nes pametno izvalit...:-)) ). Po cd-shopovima (di sam nekad sate provodio!!) mi se ne da...i opet sam kratak. I odem onda do jed(i)nog mjesta u Gradu koje volim. Stvarno volim. A i sjecanja neka su tamo negdje...ispod kestena onih...da... Enivej (jebote!! mrzim kad se krenem sjecat tako!), Trg Francuske republike ili...kako ga ja (ma zapravo svi koje znam) zovem 'Na Republike Austrije'. I sjednem na klupicu jednu. Ispod kestena. I covjece... pa osjecam se dobro!! Ono, skroz me iznenadilo!! Neocekivano skroz! I tolko mi dobro...sjedim gledam...i bas me briga sta kesteni svako malo padnu metar, dva od mene. Bas me briga! Jebga, to je jedan od onih trenutaka u zivotu (danu) kada ti je sve ok. A da mi i padne nes na glavu..pa sta!? Padalo mi svasta vec (na glavu ofkors...:-)) ). A volim mjesto jer...iza ledja mi zgrada (zaledje). A ispred veeelika povrsina...trava...ljudi setaju cucke... I sve imas u vidokrugu. Nista te ne moze iznenaditi. I mirno je. Tiho cak. Ugodno, vrlo ugodno. Ljudi, bas sam gust'o tamo! Cigara-dvije...ah...jos fali neka mazilica ofkors, pa da malo isprepletemo ruke i noge...:-)... ali, bilo mi i ovak 'ebeno dobro. Nakon dugo, duuugoooo vremena! Nda... E ali onda... ...onda sam morao krenut...pa sa starcima u XXX (he, he...)...pa se malo pokace...klasika - 'kak vozis to?? pa kaj ga nisi videl?? - pa kada sam gledal ni bilo nikog... a kaj sad?? sad pol sata moras...itd...itd... Ma nis strasno al, jebga...'udarac u glavu me brutalno dovlaci svijesti...' (reko bi Djoni). Eto. No, sve ok. Odspavo pol dana nakon toga. I sad sam opet ap. I ok je. Tako da danas, dragi moji blog-frendovi, nece bit nikakve depresivke! Pa se vi cudite. Osim ove minijature...to mi ko osobna mantra dodje...:-) Every minute of the future is the memory of the past... Life Is Life Opet jedna mala nadopuna. Nis zapravo...playlista je ovakva... Ramones - I want you around Ramones - I'm affected Ramones - Needles&pins Ramones - She's a sensation Ramones - Swallow my pride Bauhaus - She's in parties David Bowie - Life on Mars Depeche Mode - I feel you Garbage - Only happy when it rains Killing Joke - Love like blood The Mission - Tower of strenght The Sisters Of Mercy - Body and soul London After Midnight - Where good girls go to die Marilyn Manson - Fundamentaly loathsome Mizar - Glas Mizar - Da peam pesna Nick Cave&The Bad Seeds - The loom of the land Pearl Jam - I am mine REM feat. Patty Smith - E-bow the letter Siouxsie&The Banshees - Face to face Sonic Youth - White cross Sonic Youth - In the kingdom#19 The Cure - Boys don't cry The Jesus And Merry Chain - Happy when it rains The Smiths - How soon is now U2 - I will follow Frank Sinatra - My way ...nda...eto...sa njima se druzim sljedecih sat-dva...mozda mi se neko pridruzi...:-)...svi dobrodosli...i pjevajte sa mnom... idem sad jos pogledat jel imam kakav mejl jer...zadnjih dana nisam uopce gledao.. Citamo se veceras...doci cu vam svima u posjetu...:-) ************************************************************************************* Ovo mi je vec postala losa navika. Nadopunjavanje. Jebga... al obecajem, ovo je zadnja nadopuna na ovaj post. Da...znam...nije to u redu ali...jebiga... Ma jebemti ICQ...i www...e-mail...jebemti tokove misli sta se tako lako prekidaju...jer ne sluze nicem!!...osim da nas sjebu do kraja!!! Fak! Eto, necu vise... What on earth went wrong Just tell me what went wrong Can't understand just how you feel I know the end is near But I no longer fear That what we had was so unreal Why can't you feel this? You had to know How could you steal this? Let me break you You made it all so mad Love or control gone bad It seems to me you don't play fair I've come to know your kind Through innocence then blind Believed in something that was never there... Why can't you feel this? You had to know How could you steal this? Why can't you feel this? You had to know How could you steal this? Let me break you Baj pipl, si ju ven aj si ju...

04.10.2004., ponedjeljak

02.10.2004., subota

Pricica jedna. Prije 12-13 godina kupio sam jedne hlace. To je bilo jos vrijeme kad sam sa materom kupovao. Ja sam uvijek tocno znao sto zelim nositi. I uvijek sam znao kako zelim izgledati. Zelio sam ono u cemu cu se JA dobro osjecati, bez obzira na nekakve trendi pizdarije. Ali ne moze se uvijek naci bas to sto se zeli. I svako malo dogodi se da dobijes ono sto zapravo nisi htio. A takve su bile te hlace. Zapravo, sve je sa njima bilo u redu osim sto su bile za broj prevelike (presiroke). Nije velika razlika ali ja se u njima nisam osjecao onako kako sam htio. I par dana nakon toga otisao sam u isti ducan i kupio nove, broj manje. I bile su savrsene. I koliko god se to cini glupo, protiv svake logike (jer sam jedne hlace zapravo platio dvostruko, one prve nisam vise nikad obukao) meni je imalo smisla, jer to je ono STO SAM JA HTIO! Nema veze sto sam spizdio pare bezveze, sto sljedecih dana nisam imao ni pare u novcaniku – ja sam zelio bas to! I uzeo. Iako su mi svi rekli da nisam normalan, da se to ne radi tako, da treba malo promisliti prije ili drugim rijecima, da ne mogu samo napraviti sto pozelim bez razmisljanja o posljedicama. Some people get by with a little understanding some people get by with a whole lot more I don't know why you gotta be so undemanding one thing I know I want more! - Ne moze se uvijek imati sto se pozeli. Treba razmisliti o posljedicama. Sto ce biti poslje toga? Makar se cini da to nije toliko vazno ipak treba razmisliti da li se to isplati... - Ali zasto je to tako?? Zasto ja to ne bih imao? A sto ako ja to TREBAM imati? Ako ne prodje dan, sat, minuta a da ne pomislim na to? Makar znam da to 'ne smijem'. Da nije u redu. Prema drugima makar. Ako mislim da imam pravo na to. Da li ce mi onda pomoci ako si stalno ponavljam – ne, ne smijes! ne mozes! nije u redu! kostat ce te puno! Ma...cak iako i sam znam da je veliki dio toga istina, sto napraviti kada ja to stvarno zelim? BEZ OBZIRA NA POSLJEDICE! Sto onda!?? E jeb'ga... life's a bitch! Can you see? See into the back of a long, black car pulling away from a funeral of flowers with my hand between your legs melting...

28.09.2004., utorak

Novus Ordo Seclorum

Novi svjetski poredak. Ove rijeci upisane su u velikom pecatu SAD-a kao i na novcanici od jednog dolara. U ovih nekoliko mjeseci citao sam dosta blogova. I vidim da su se (u zadnje vrijeme) svi raspisali o religiji i crkvi. A mahom negativno. Najblaze receno. Neki su otisli i toliko daleko da otvoreno vjernike nazivaju 'zatucanim primitivcima' uz, naravno, neizostavne izljeve bijesa (!??) pa cak i mrznje. Neki sve svecenike nazivaju licemjerima, lopovima, pedofilima... Neki se pak na kraju pitaju 'kako to vjernici ne mogu prihvatiti nas ateiste, a mi (ateisti) njih mozemo?' Pa se pitam odakle to dolazi?? Dakle, moze se za drugoga reci da je 'primitivac' a onda mirne duse reci da 'ga se prihvaca' ili cak njega optuziti za netoleranciju? Kakva nevjerojatna inverzija!! Ja JESAM vjernik. Vjerujem u Boga. Ne u nekakvog osobnog, sebi prilagodjenog boga, nego u Onoga kojeg sam odgojem dobio a kasnije i sam prihvatio. I nikoga ne mrzim. Ne nazivam nikoga primitivcem. Prihvacam tudje misljenje. I, da oponiram, neki od mojih naj-prijatelja su ateisti. Eto. Zato sam i ja odlucio progovoriti o tim stvarima. Ali ne na nacin na koji to mozda neki ocekuju. NECU sad krenuti u obranu (niti objasnjavanje) nekakvih vjerskih istina. Za to se ne smatram sposobnim. Niti vidim svrhu jer ipak smo svi vec odrasli ljudi i tesko da cemo jedni drugima mjenjati uvjerenja. Bar ne o ovakvim (zivotnim) stvarima. NECU citirati Bibliju. I NECU nikoga nazvati primitivcem. Ja cu pokusati nesto drugo. Siguran sam da je vecina vas cula rijeci iz naslova. Ne znam da li o tome itko zapravo i razmislja. Znam da ova tema spada u tzv. teorije urote. Ali ne znaci da ju treba odmah odbaciti. I da se ogradim odmah – ne vjerujem niti ja u sve (doslovno) sto cu malo kasnije iznijeti. A iznjeti cu nekoliko recenica, citata iz dviju knjiga koje se bave ovom tematikom a koji se u velikom dijelu odnose na religiju (krscanstvo prije svega). I za koje mislim da daju neka dobra objasnjenja onoga sto se danas dogadja (i sto ce se dogadjati). Dakle, ovo nisu izmisljotinje nego necije zapisane i dokumentirane izjave. A neke od njih odnose se na opca pitanja – politika, obrazovanje, komunizam, mediji (pa otud i jednoglasni i stalni napadi na crkvu)... Pa vi sami donesite zakljucke. Ako zelite. I zapamtite, svaka urota po definiciji je tajna. Odlomci su izvadjeni iz ovih dviju knjiga: “Prema svjetskoj vladi – Novi svjetski poredak”, Deirdre Manifold “Novi svjetski poredak”, Ralph Epperson “Na dobrim je ljudima, nekad dobrim, da obave posao Antikrista i tako, na zalost, ponovo raspnu Gospodina... Imajte na umu da to odlicje posljednjih dana, ta obmana, dolazi od dobrih ljudi koji su na krivoj strani.” izvjesni otac Faber ...treca era, era Duha, ima ostvariti transformacijom bozanskog u svakoj osobi, bez osobnog boga dakako. Svatko ce napokon postati sam sebi bog ili kako ce reci G.Papini u Gogu : “...svatko ce obozavati sebe”. Walt Whitman slikovito opisuje taj surogat krscanstva : “...svagdanja kupelj je krstenje, hrana pricest, san prolazni zaborav, Ja – pokora. Religija jednostavna i komotna.” Znacajke dakle nove religioznosti, iz koje izvire ideja novog svjetskog poretka i svjetske velevlasti – panteizam i reinkarnacija, individualizam, gnoza, imanentni Bog, evolucija duha i odbacivanje modela institucionaliziranih crkvi. “Imat cemo svjetsku vladu, svidjalo se to nama ili ne...milom ili silom.” James P. Warburg (bankar) Pododboru Odbora americkog Senata za veze s inozemstvom, 17.2.1950. “Kakva je to glupost nazdravljati neovisnom tisku? Svi veceras ovdje nazocni znaju da ono sto se naziva neovisnim tiskom ne postoji. Nema nijedan od vas koji bi se usudio iznijetisvoje iskreno misljenje cak ako bi i unapred znao da se ono nikad ne bi pojavilo u tisku. Placaju me da svoje iskreno misljenje drzim daleko od novina. Zadatak je novinara unistiti istinu, bezocno lagati, iskrivljavati, klevetati, ulizivati se pod nogama Bogatstva, prodavati sebe, domovinu i rasu za nasusni kruh. Pa kakva je to onda glupost nazdravljati neovisnom tisku! Mi smo orudja i vazali bogatasa iza kulisa. Mi smo lutke na koncu. Nasi talenti, mogucnosti i zivoti pripadaju tim ljudima. Mi smo intelektualne prostitutke.” John Swinton, svojedobno urednik New York Times-a, na banketu u N.Y. Koji je odrzan u njegovu cast kad je odlazio u mirovinu “U politici (a politika prozima sve, op.a.), kad se bilo sto dogodi, mozete se kladiti da je tako bilo planirano.” F.D.Roosevelt Dr. Bella Dodd, koja je bila sekretar kom.partije u N.Y. Za vrijeme i nakon II.svj.rata a koja je kasnije izasla iz partije, kaze da je ona osobno savjetovala gotovo tisucu najboljih mladih radikala koje je poznavala, da udju u katolicka sjemenista i postanu svecenici i biskupi. (infiltracija, op.a.) A.Vassart, bivsi clan franc.kom.partije, otkriva 1955.god. da je Moskva 1936 naredila da posebno odabrani komunisti udju u sjemenista s namjerom da postanu svecenici. Covjek koji je smatrao da je americka vlada zapravo stvorila Castrov pokret i kasnije ga nametnula kubanskom narodu bio je sam predsjednik Kennedy. Prema New York Times-u od 11.12.1963., predsjednik je dao intervju iz kojeg su citirali :”Mislim da smo kumovali, podigli, posve izgradili Castrov pokret, a da toga nismo bili ni svjesni.” A Kennedy, koji se poceo buditi i sve shvacati, bio je vec tri tjedna pod zemljom kad je intervju objavljen. Nikad nijedna zemlja nije pala u ruke komunista bez izravnog, otvorenog i namjernog djelovanja SAD-a. (Koreja, Nikaragva, Vjetnam...) Owen Lattinmore, glasnogovornik Establishmenta nehotice je izdao tajnu rekavsi :”Zamisao je bila pustiti Koreju da padne tako da ne izgleda kako smo je mi gurnuli.” “Dok sam bio clan komunisticke partije, pohadjao sam njihovu skolu u Milwaukeeju. Tu smo obucavani u svim fazama ratovanja, psiholoskim i fizickim, za unistenje kapitalistickog drustva i krscanske civilizacije.” Kenneth Goff, bivsi clan kom.partije SAD-a “Nema i nece biti mjesta za neprilagodljiva (krscane). Podobni ce voditi, a ako se nepodobni ne budu uklapali, za njih nece biti mjesta. U doba prosvjetljenja nema mjesta za neuke ljude, nepostojanje neprilagodljivih je zakon prirode.” Maharishi Mahesh Yogi, tzv. 'guru', kojega su otkrili i proslavili Beatlesi “Izbor jest zelite li postati prirodni Krist, univerzalni covjek ili zelite umrijeti? Ljudi ce se ili izmijeniti ili umrijeti. To je izbor.” Barbara Marx Hubbard, spisateljica Novog doba (New age) “Postoji sila koja je tako organizirana, tako suptilna, tako kompletna i tako sveprozimajuca, da je bolje o njoj ne govoriti suvise glasno kada je se napada. W.Wilson, am.predsjednik “Mi se moramo sluziti svim raspolozivim prevarama, trikovima, lukavstvima, nezakonitim metodama, skrivanjem i zasjenjivanjem istine.” Lenjin “Ne postoji bog i ne postoji dusa. Nema potrebe podupirati tradicionalnu religiju. Ako iskljucimo dogmu i vjerovanje, onda ce i nepromjenjiva istina biti mrtva i pokopana.” (nepromjenjiva istina mrtva?? pokopana!?? po definiciji nemoguce, op.a.) John Dewey, proglasen nejutjecajnijom osobom americkog obrazovanja u razdoblju od 1924.-1974.god, socijalist, komunist, ateist Ima toga jos jako, jako puno. Tolerancija, postivanje, ljubav... gdje???

26.09.2004., nedjelja

...

Nedjelja napokon. Prilika da napisem post kakav. Razmisljam malo ovih dana (razmisljam, razmisljam...luuuud od razmisljanja vise...Vraaapchee zeeeelenooo, dooolaziiiim ti evooo jaaaa...:-))...) o jednoj stvari. Pitanju zapravo. Mozda je glupo. Ne znam. Ali pitat cu i vas. Pa ako je glupo...adresa je Bolnicka 52 (ako se ne varam...:-) ), pa me preporucite... Ramisljam o zivotu i o dogadjajima koji ga obiljeze. Pa se pitam – da li u svacijem zivotu postoji trenutak, onaj JEDAN trenutak, JEDAN dogadjaj, koji ti obiljezi daljnji zivot? Bilo pozitivan ili negativan. Da li postoji taj jedan trenutak oko kojeg ti se kasnije, na ovaj ili onaj nacin, zivot stalno vrti? Primjer jedan. Poznajem jednog decka. Stariji od mene par godina. Bio je u ratu. Sa 18 g. branio je Vukovar. Zavrsio u logoru. Bio je tamo skoro dvije godine. Vratio se, ozenio, ima djete, i nastavio zivjeti – sve u svemu. Ali...svaki njegov dan je zapravo borba. Sa tim ratom odn. logorom. Sve se vrti oko toga. Ako se posvadi s nekim – logor ce se prije ili kasnije spomenut u toj svadji. On naravno i zivi od tog logora. Invalidska. Ima zapravo sve uvjete da nastavi normalno zivjeti. Ali ne moze. Dobar kao osoba inace. Svakome ce pomoci. Ali nemir je u njemu uvijek. Uvijek se vraca u taj logor. I vjerujem da nikad iz njega izaci nece... Uvijek i sve u njegovu zivotu vraca se...u taj logor... Primjer drugi. Poznajem jednu zenu. Srednjih godina. Uvijek je bila vesela. Ziva. Zabavna. Zanimalo ju je sve. Mozda i ono sto je se nije ticalo. Znate takve ljude. Nisu losi...ali pretjeruju ponekad. O svemu i svakomu imaju komentar. I uvijek ga kazu na glas. Ne mogu sutjet. I onda, prije par godina, zena otkriva da ima Parkinsa. Zivot se okrece. Nema vise smjeha. Ne zanima ju nista vise. Ne komentira. Slabo izlazi. Za nju zivot je odsada, uglavnom, odlazak na kemoterapiju, lijekovi...i sve ono sto uz to dolazi. Ona vise nikad nece biti ona stara... sve ali bas sve vrti se i vrtit ce se oko toga. Ne znam, mozda nije primjereno ali pitam se da li i druge stvari mogu tako obiljezit zivot? Stvari tipa – rastava braka ili mozda prekid sa nekim nakon puno vremena? Ispricavam se svima koji mozda misle da to nije isto, da nije fer to usporedjivati. Znam da nije. Ali ipak se pitam...je li moguce da te i nesto takvo obiljezi za cijeli zivot? Da te toliko pogodi, promjeni...da si nakon toga jedna druga osoba. Koja mozda zbog toga vise nikad nece funkcionirati na stari nacin ili raditi kompromise koje je nekad radila. Pitam se. Jer meni se cini da je tako. Ja znam da vise nikad necu biti isti kao prije 10 godina. I necu ciniti kompromise na koje sam onda bio spreman. I stvarno ne vjerujem da ce to itko moci promjeniti. You're telling me that I'm the most important thing to you But can't you see you're killing me with all the things you do And I really want to believe it's impossible I really want to believe it's all a dream But I just can't seem to wake up I just can't seem to turn on the light One step off the edge and the world will seem all right You did it again Yes, you in the mirror You put your faith in a cruel world All my dead friends come to haunt, harm and hinder Never letting go Here to drag me down to hell Just say goodbye

22.09.2004., srijeda

Porucujem sebi...

Went walking through this city's neon lights In fear of disguising my warping seathing Pressure lines and graceless heirs Intangible of price Trying so hard to find what? What was right I came upon your room it stuck into my head We leapt into the bed degrading even lice You took delight in taking down All my shielded pride Until exposed became my darker side Puckering up and down some avenue of sin Too cheap to ride they're worth a try If only for the old times cold times Don't go waving your pretentious love *************************************************** Dear friend and executioner I fear you're too late Note the damage I've already made Painfully recalling all the words you never said Can't take that feeling much more Unless I'm going up on chemicals and walking on shock corridor no show mercy no more Is there anything worth dying for You need to learn to forget by remembering a little more So typically destructive And yes your judgement is unqualified I really wish that I could believe you but the truth is never easy to find and even harder to hide **************************************************** There must have been a door there in the Wall when I came in! **************************************************** I've knelt at your alter I've cut out my heart I've lived in your ruins My pain is your art My wrists are bound tight so as not to bleed My eyes were so dark so as not to see The memories of the past are fading like a bad dream I've never been so alone than with you I've never been scared to dream until now I can't close my eyes, I'll carry on...screaming Your words are like ice they melt in the heat The cold and the pain which you seem to breed have become what you are and left your ruins empty... **************************************************** Under blue moon I saw you So soon you'll take me Up in your arms Too late to beg you or cancel it Though I know it must be the killing time Unwillingly mine Fate Up against your will Through the thick and thin He will wait until You give yourself to him In starlit nights I saw you So cruelly you kissed me Your lips a magic world Your sky all hung with jewels The killing moon Will come too soon

21.09.2004., utorak

Mi BLOG est tu BLOG

Neki dan perem ja sudje (necu sad opet o zagubljenoj muskosti... ionak ce me frajeeeri sad popljuvat...). I slusam onaj mariborski radio, em-em cvaj. To su oni sta imaju program na njemackom (ili mozda austrijskom!? :-))) ). Nekad ga se dosta slusalo. Znalo je biti dobre mjuze. Ne znam kak je danas. Enivej, ucini mi se u jednom trenutku da spominje Onog Naseg Krishnu- Gorana Karana. U kontekstu Maribora. Pa si prvo mislim – a covjece, jel on to kak ti postao internacionalan dok ja nisam pazio!?? A dobro. I losiji su prolazili (Karma u Ceskoj!!???). Ok, onda je mozak skuzio da to nisu njega spominjali, nego samo nesto slicno bilo. Pa si mislim kak je jebeno kad ne znas jezik(e)! Ocu rec, kaj se mene tice, oni su mogli stvarno govorit o njemu. Pa si ja onda mislim – a vidi, uspio se covjek prodat. E, al je stvar u tome sta ja njemacki ne znam nis. A stvarna vijest bi mogla glasiti npr. G. Karan, hrv.zvijezda (??) u usponu, sletio kod ceste u Mariboru, polomio dva rebra. Do nesrece doslo kad mu srna izletila pred auto a on refleksno (i jos vegetarijanac k tome) skrenuo u grabu. Ali, srecom, bio Krishna uz njega pa...itd... Zamisli, moze covjek poginut a ja bi mislio da je napravio neki opaki koncert u Dezeli! Uzas, uzas je kad ne znas jezika. Zato se ja barem drzim eng.j. koji volim i znam dovoljno. A moji se stalno cudili da sta ja to navijam kad gledam film, kad imam titlove!?? (a baba bi jos dodala na to – a ionak nis ne razmes...) Ndaa... Moram reci da ja, inace, jako volim spanjolski...ok, ne znam nis osim onih par Marisol fraza tipa – mi casa est tu casa ili ai mi amor ili tu est mi iha... - al ocu rec da mi se svidja jako. Odmah iza engleskog. I volio bi ga jednom naucit. Mislim, ak se jednom nadjem u npr. Barceloni pa da mogu rec – ai, muchacha (??) preciosa! A i da skuzim o cem covjek govori kad pjeva - ...entre dos tierras estas y no dejas aire que respirar. Jos nesto (prevazno) mi par dana zaokuplja misli. Gledam sve te nickove i pokusavam skontat kak je to nastalo. Dal' su izmisljeni cisto ili ipak imaju neki svoj razlog ( bitak, visi smisao...statijaznam...). Mislim, neki su mi manje vise ociti – Sadistico Shy-ok, covjek je sadistican i sramezljiv(he, he...), di ces jasnije!, Black Lady-crna dama, upravo ju tako zamisljam (a nekad i sanjam :-)) ), pepeljara-covjek duva (e, a sta ce bit kad prestanes pusit? moj prijedlog – 'zadnja kutija waltera' :-)))) ), itd... E, al neki mi nisu amabas nis... - draga mi miss scura npr. (jel to ima veze sa curom?), ili gospodicna (predmnijevam) Leloo, pa recimo...ma ne znam, ima toga... Sigurno ima i onih kojima ovaj moj nije bas skroz jasan :-) , pa da se i ja objasnim. Jer ne bi bilo fer da samo ovako... Dakle, prije 2-3 mjeseca, citao sam blog gdjice Tristane (koji sam, btw, bas volio al ona u medjuvremenu nestala...) a ona napisala nesto sta mi bas nije pasalo. I onda sam prvi put nesto odkomentirao, a NeMoguOtrpit je prvo sta mi palo na pamet, onak iz ruke... I to je to. Bilo mi glupo mjenjat. A i inace puno toga nemoguotrpit pa mi odgovara. Eto. Ljudi, jel zna ko ovu? prosli smo prve dane cudjenja prosli smo prve dane padanja ja nisam tu ja nisam tamo ni tu dok pijem sok iz tvojih ociju dok lizem sol sa tvojih prstiju ja nisam tu ja nisam tamo ni tu tonemo, tonemo tonemo, tonemo prosli smo prve dane gledanja prosli smo prve dane kajanja ja nisam tu ja nisam tamo ni tu ne, dani nisu dugo cekali dani su bezali, uzalud leteli ja nisam tu ja nisam tamo ni tu tonemo, tonemo tonemo, tonemo Danas sam ju iskopao nakon sto godina. I jos uvijek me topi.

19.09.2004., nedjelja

Jutro

Ovako je izgledalo nebo jutros oko 5 sati. Nakon odvratnog, ali stvarno odvratnog sna probudih se u stotinki, sav u znoju. I ostajem u tom polozaju sljedecih pola sata. Razmisljajuci. Pa jebote, prestar sam za nocne more!! Dosta vise toga! Zanimljivo, kao mali nisam sanjao. Sjecam se da me to ljutilo. Ja jedini nisam sanjao. Nista. Sjecam se mozda dva-tri san iz tog vremena. A onda se ocito nesto promjenilo. Poceo sam sanjati. Sad jedva da prodje koja noc bez toga. Enivej, nakon tih 30-ak minuta, kad se skupilo snage i volje, digo sam se. Vani se pocelo svjetliti. Zapalio cigaru. I skuzim kako je sve mirno. Tiho. I jos k tome nedjelja. I naravno, uhvatio se odmah moga fajnpiksa da to i vama mogu pokazati. Namjerno sam ostavio da bude ovako mutna. Tako otrprilike i jest kad otvorite oci rano ujutro. Zar ne? Sad je vec kasno posljepodne. Shuffle mi bira muziku. Pa izabere Ultravox – It sounds like a mellody. Pa krenem opet malo razmisljati. Muzika mi je ionako uvijek bila nesto vise od gusta ili hobija. Strast prije. Glazbeni ukus se mjenja. Ali uvijek postoje neke pjesme koje sa svim tim promjenama ostaju. Koje mozes slusati uvijek. Svaki dan. Satima cak. Bile starije ili novije. Pa se evo pokusavam prisjetiti nekih. I evo sto mi doslo prvo. Talk Talk – It's my life Vec 15-ak godina ovu jednostavno obozavam. Ne znam tocno zasto. Osim sto je, onak opcenito, dobra. Emocije mislim. Ciste jebene emocije. Naslage emocija. Tako ju barem ja cujem. Radiohead – Fake plastic trees Ovo necu ni objasnjavati. Tko nije, savjetujem da poslusa. The Connels – 74/75 Nostalgija. U rjecniku bi pod objasnjenjem rijeci 'nostalgija' trebalo uputit upravo na ovu pjesmu. (Btw, ne znam jesam li dobro napisao Connels jer... mozda je Conells. Ne znam.) Ako netko od vas ima takvu pjesmu ili vise njih, slobodno bacite komentar. Bas me zanima.

18.09.2004., subota

Moja prva velika slikica. Prva koja nije jebenih 200x150! Fala Bogu vise! I njegovom sinu HTML-u! Mislim, nije neka stvar ali i za to se treba pomucit. Kao uostalom i za sve ostalo u zivotu. Makar se cinilo malo i beznacajno opet se treba jebeno namucit. Sinoc sam trebao malo vanka izac. Vec sam bio sve dogovorio. Trebalo je slavit nesto. A ja ne mogu. Ne da mi se. Nemam sta slavit. A ne da mi se trenutno ni tudje slavit. Znam, nije fer. Ali sta? Ako odem, bicu cijelu jebenu vecer zakurac. Suticu ko pizda i svi ce ionako biti ljuti na mene. Pa mi bolje ovako. Imam feeling da ce me svi zamrzit. A bas kad se tako osjecam onda svi navale. Ovaj bi slavio. Drugi bi da se nadjemo i popricamo. Treci bi se samo zajebavao. A cetvrta... nje nema. Ona bi me jedina mozda mogla mrdnuti. Ali nje nema. Prvome sam izmislio tako odvratnu ispriku da me sram i pricati o tome! Pa ni necu. Drugome i trecemu sam nasao ispriku u prvomu. A cetvrta... nje nema. I to je to. Ali ljudi, NeMoguOtrpit vas sve voli. I voli se druziti s vama. Nekako mi se cinilo da sve ovo postaje suvise osobno. Pa mozda i je tako. Mozda tako i treba biti. Nemam nista pametno za rec vise, pa neka radije drugi govore za mene. Ionako ce to reci bolje no sto bi ja ikada mogao. Ovo sam ionako uvijek osjecao kao da je napisano samo za mene. The severest way I had to go The longest way I had to fall Now all the ties are torn apart I thought this is the end... The moonlight is fragile Like the coat of glass all around you I often injured myself The scars can not heal anymore How often I collapsed when I desperately waited for a sign All you ought to do was to free myself from my suffering and pain Hopelessly I wander about in town The scenes repeat time after time I'm standing alone on the negative of the photograph of my life

17.09.2004., petak

Tatini sinovi

15.09.2004., srijeda

Tribute to...

Ti znaš da ponekad bolesno uživam u tvome društvu Ne želim igru skrivača u kojoj smo samo ti i ja Ne danas Ne večeras ...paranoia, paranoia Neki drugi dan Možda

14.09.2004., utorak

Revolucija... i jedan san

Dakle, da pojasnim malo onaj dolje post i sveprisutnog mi Marilyna Mansona koji vristi Great big white world. Prije par dana svratio sam na sljedeci blog Jesus Quintana, kao uostalom i par puta do tada. No, skuzio sam da se nesto valja. Naime, J.Q. (napominjem da ovo nije ni na koji nacin upereno prema bilo kome osobno a ponajmanje prema J.Q., razumijem ga potpuno) je bio taj dan prilicno iznerviran jer su mu ocito raznorazni likovi ostavljali mejlove ili pak otvoreno srali na svojim blogovima u vezi onih sto se nalaze na tzv.'cool listi' i nacina na koji se na doticnu dolazi (ostatak provjerite sami ako vas zanima odn. ako to vec sami niste ucinili). I konacno, danas je J.Q. iznio i par razloga, po njegovom subjektivnom razmisljanu, zbog kojih ljudi ostavljaju komentare na drugim blogovima (naravno, 'cool' blogovi su u sredistu zanimanja). Pa izmedju ostalog kaze da mnogi fresh-bloggeri ostavljaju strateski rasporedjene komentare da bi bili zamjeceni. E sad, ja sam se po tom pitanju osjetio pozvanim da to malo i prokomentiram. I mislim da imam pravo na to jer pratim neke od tih blogova vec 2-3 mjeseca. Znaci, izvjesno je da su neki nezadovoljnici pokrenuli jednu malu blog-revoluciju a sve da bi se njihovi 'ultra-kul', 'slatki', 'duboki'... i stajaznam kakvi sve blogovi, nasli na toj listi ili da bi se, salamonski, ista ukinula. I sada, konacno, zelim reci sljedece: Zar je doslo do toga da ce se svatko tko ostavi komentar na nekom blogu morati 'bojati', jer bi ga netko mogao optuziti za - stratesko ostavljanje komentara i povlacenje za rukav!? Zar ja (i ponavljam, pratim neke blogove vec dosta dugo) moram paziti gdje cu ostaviti komentar? Jer ako je tako, onda molim lijepo da mi se dostavi lista tih na koje (ne)smijem!! Bio bih iskreno zalostan kad ne bih vise smio komentirati Sadistikovu 'Winamp' listu ili Pticina putovanja! Ja sam ionako svoje komentare strateski rasporedio, uglavnom, na svom blogu! Valjda jer sam los strateg. Mislim da trebaju postojati liste, makar i samo zato da se nekako razdvoje svi ti silni blogovi. Zamislite si samo da postoji jedna lista i na njoj, recimo, 300 blogova! Odakle bi uopce krenuo citati!? Ja se ne bi znao maknuti. Eci, peci, pec... pa sta bude. Totalna jebena anarhija. Rezultat bi vjerojatno bio taj da bi svatko citao nekoga koga poznaje i poneki slucajno upiknuti blog. Cisto klanovski. A tim blog-revolucionarima jedna lekcija iz povijesti - djeco draga, gospodjica Revolucija uvijek jede svoju djecu! Osvrnite se malo oko sebe! I na kraju, o samoj ideji bloga. Meni se osobno, blog cini puno zahvalnijim nacinom komuniciranja od foruma, chata, sms-a, itd... Zasto? Jer ima svoj vremenski slijed i sirinu koju drugi nacini, u principu, nemaju. Prvo postom izbacis iz sebe neko svoje sranje (ili pak nesto pozitivno), onda dobijes povratnu informaciju u vidu komentara. A sve to, ponekad, gotovo pa u real- time-u... Samo u ovom kratkom vremenu (uperi pogled na kalendar) od svega par dana, naisao sam na nekoliko osoba na cije blogove, svakodnevno, vrlo rado svracam. Mogu se samo nadati da i oni tako osjecaju. I nemam pojma na kakvoj su listi. I boli me ku... Jel' bas uvijek mora neko nekoga olajavati, kaciti, pljuvati!? Jal, ljubomora, podmetanje, grebanje, preseravanje... pun mi kurac vise toga!!! Eto. To je sve sto sam htio reci na tu temu. I vise se toga necu doticati. Cak ni u komentarima. Tocka. p.s. Jos jednom ponavljam da se ovo ne odnosi na nikoga osobno! E, sad kad sam to izbacio iz sebe, bacam se na jednu laganiju temu. Kad sam vec obecao, zar ne scuro? (he, he, znam da je ljigavo, al ja sam te jednostavno morao linkat!) Zapravo je to vrlo kratak san. Dakle scuro, zamisli sliku (i imaj na umu da je to ipak samo san!). Prvo. U sirokom kadru je bazen. Drugo. Kamera se polako priblizava. Svjestan sam da se radi o vaterpolo tekmi, premda nigdje ne vidim niti publiku niti igrace. Trece. Uz bazen stoji A.Pacino (kao trener) sa onim njegovim karakteristicnim 'ne znam ni sam di gledam' pogledom. Nervozan. Cetvrto. Pokraj njega, u sjedalici (onoj za plazu), sjedi V.Redgrave (ne znam jel sam ovo dobro napisao). Peto. Bazen ima u kutu one stepenice za izlazak (ne ljestve) a na njima se dvoje, za koje sam u snu siguran da su neki talijanski glumci, ševe. I to onak, doggy-style. Sesto. Kamera se priblizava, sve dok nisu u krupnom planu samo njih dvoje. Bas u tom trenutku postanem svjestan da to gledam na telki, sa starcima. A ovi se seve onak polako. Skroooz poolaako. Gledaju u kameru. A oci im onako poluotvorene. I to traje nekih desetak sek. a za to vrijeme ja se naravno pravim da je to nesto skroz normalno. Kiseli osmjeh i to. Nesto sam i govorio...(ne znam sta). I to ti je to. Psihic bi mi sigurno reko da se premalo sexam. Al jebiga, to znam i bez njega. Btw, sto mi uradi sa onim zadnjim komentarom danas, nesreco!?? Kad ti sljedeci put takva provokacija padne na pamet, napravi bar kakav fotosejšn! Ok? Jos sitnica jedna. Citam danas u novinama o identitetu Mona Lise, pa kako neki vjeruju da je to zapravo Leonardov autoportret!? Zamislite, jednom otvorite enciklopediju pa umjesto Leonardova 'Mona Lisa' kaze Leonardov autoportret 'Mona Lisa'! Ludnica!! A na zvucnicima mi krece upravo: You know that it would be untrue You know that I would be a liar... (nije nastimano scuro, shuffle je tako htio)

Great big white world

I'm not attached to your world Nothing heals and nothing grows It's a great big white world And we are drained of our colors We used to love ourselves We used to love one another All my stitches itch My 's low, I wish you were queen just for today In a world so white what else can I say? Zasto ovo? O tome cu rijec dvije veceras. Ako ikoga bude zanimalo.

13.09.2004., ponedjeljak

A nista...

Citavo si vrijeme nesto mislim da nisam koga uvrijedio sa ovim kladjenjem. Ocu rec, sigurno ima i na blogu onih sta se klade naveliko. Pa moram samo reci da nisam nikoga htio uvrijediti. Pa cak i razumijem ono povremeno kladjenje, kao uostalom i loto, onako – namalo i povremeno, cisto da vidis dal' te Bog u medjuvremenu zavolio (losa usporedba, znam, znam... sta on ima veze s tim!). Al ono naveliko i svakodnevno jednostavno ne razumijem! I to je sve. Ne bih htio nekoga uvrijediti. Ikoga! Ikada! (trudim se bar) Rijec, dvije o html-u. Naime, ja se evo vec par dana pokusavam sa njime sprijateljiti. Ok, poznamo se tek 4 dana, ja i on. No ja se ipak trudim. Ne trebamo biti bas najbolji prijatelji – cisto da se pozdravimo kad se vidimo, razmjenimo par rijeci i to je sve. Nating big. Ali on jednostavno ne kuzi taj koncept prijateljsta – kompromis, fleksibilnost i to... A, ne, neee!! Prvo mi se licemjerno pravi dobar, kaze – bok stari, kak si, jesi dobro? A onda kad ga trebas neku sitnicu – ZABIJE MI NOZ U LEDJA!! Pizda mala! Danas mi je napravio takovu pizdariju da sam se smrzo kad sam otvorio blog!! Ipak, nakon par minuta uvjeravanja, ono – daj se sredi, koji ti je ku...!? - pristao je sve vratit bar na staro ( kad vec pizda nije mogla napravit sta sam ga zamolio!). Dooobrooo, doobro! Necu te vise tako brzo molit! Eto, tako sam za neko vrijeme odlucio ne radit vece zahvate na njemu. A trostruke-vezane ovaj put necu ni spominjat! Mozda sam i kakav rekord oborio. Ne znam. Nisam pazio. A nisam imo ni zvanicne suce. Bice prilike. Nisam nesto raspolozen pa necu trkeljat previse. U pozadini mi Sonic Youth pjevuse - ...it's you, you, you every day self obsessed and sexxee all the way... A bas sam razmisljao danas da li su one cure sta im vidis van hlaca rub gacica (a i vise nekad) toga svjesne? Ako jesu, jel' to one namjerno ili im jednostavno nije vazno? Ukapirao sam danas jednu od takvih pa se eto pitam. Who killed mr.Moonlight? - pita Bauhaus. To vec dugo nisam cuo. I jos uvijek ne znam tko ga je ubio. Ne znam da li itko zna. Ne, Louis. Ne slazem se ovaj put s tobom. Nije ti bas neki Wonderful world. A odakle bi ti to i znao! Nema te vec dugo medju nama. I bolje ti je. Vjeruj mi. Sori prijatelju ali danas niti Nicku i Shaneu ne bi povjerovao . ...Strike at the heart of hope Where panic stirs the will We hear dog's blessing This sleapless night's torture We pray for it's ending We push for the slaughter Of a broken faith missing Of a passing love dying... Tesko je komentirati Death in June. Nemoguce. ...There's a thousand reasons why I shouldn't spend my time with you For every reason not to feel I can think of two keep me hanging on, feeling nothing's wrong inside your heaven... Depechovce nema potrebe komentirat. Pa necu... Btw, jucer sam prvi put na Novoj slucajno uletio u onaj Red Carpet shit a oni pustili Mansonovu obradu Personal Jesus. Prestrasno nesto! Sve obrade dosad su mu famozne Sweet dreams, I put a spell on you... Gledam jucer taj spot i sve cekam da zagrize onu jadnu bebu...

12.09.2004., nedjelja

Trostruki vezani, sa vijkom od 180

“Jeba ti pas ma...da ti pas ma...ti jebo...usranu...da ti jebo... “ derem se ja na sav glas (jerbo sam totalno raspizdjen sta pokusavam otvorit kutiju cigara a nemrem nigdi nac onaj jezicak najlonski sto ga treba povuci oko kutije da se jel'te ona otvori i ja dodjem do tol'ko zudjene cigare...). A posto sam, naravski, stanar u zgradi (50 kvadrata pa jos malo manje) cujem vec svoju susjedu kako, razgaljena ovim mojim uspjehom, vice:”Mama, maamaaaa!!! Uspio je!!! Konacno je uspioooo!! Trostruki vezani, sa vijkom od 180! (ko u gimnastici, ne znam bas terminologiju al' tak je nekak op.a.) Kako samo moze!?? Ma bravo! Znala sam ja da on to ima u sebi! Pa onak iz stosa ( na treningu op.a.) on je to vec odavno uspio, ali ovak, zvanicno, e to jos nije! Cerce, aj odi dole pa mu cestitaj, i odnesi mu onaj sampanj, znas, onaj sto ga skrivamo u spajzi da ga stari ne zapije. Ovo treba proslavit!! Ma ko jucer se sjecam onih njegovih prvih pokusaja. E, a mali je bio onda, al vec je onda mogo dvostruki (na treningu op.a.), vidlo se da ce bit pravi!!!” I dolazi meni mala suseda, ono – “cmok, cmok (daj jos, mislim si ja op.a.), cestitam, bravo, mama salje pozdrave... daj reci...a kako ti uspjelo?? Mislim, ja probavam pa nejde i nejde. Krenem dobro al' zapnem uvijek negdje kod – usranu...da ti... - sva se zapletem i vise ne znam di sam pa moram ispocetka. - A gle, ja sam ti poceo ranije, bio sam mladji, znas? A i frend mi se time vec bavio, pa je dao neke savjete... i tako...krenulo je nekak... a onda vidis da ti ide dobro...pa vjezbas i tak. Kuzis? Trebas si nac motiv. A pomaze i kad popijes malo. Ok, znam da doping nije dopusten, na zvanicno, al na treningu ti to dobro dodje. Cisto da vidis da mozes! A onda ti vise i ne treba. - Joj, kaj bi ja dala da i ja mogu... nego, skoro sam zaboravila! Pita mater, a jel' oces probat i...cetverostruki!?? - A cuj, valda ocu, ak' se sve poslozi. Znas, motiv i.... pa sad sam ti objasnio!! Slusas ti mene!? A? - Slusam, slusam, sori...- Dobro, dobro, ajde nemoj mi se sad nadurit tu...to ja radi tebe! Aj da otvorimo taj sampanj, pa onda ti probaj a ja cu ti rec' di radis gresku!” Sad zaozbiljno! Mrzim samog sebe kad krenem tako opsovavat, a zbog takve pizdarije k'o sto je kutija je... (uf, zamalo!!) bijelog ronhila, i jos k tome onog svercanog, bosanskog. Sve mi dodje da sebe onda ispsujem tako... al' sta ces? Ono, popizdis, pa ti ostane da opalis nogom po radijatoru (slomis prst i napravis poplavu u zgradi) ili sakom po stolu (slomis zglob i razbijes stol) ILI da ispalis jedan trostruki vezani, sa vijkom od 180! I nik'o ne nastrada (osim mozda Niko Kranjcar kad ne trci, pa ga kamenuju na nekom semaforu). Jos nesto! Ispod mog stana je kladionica (dobro, danas je ispod SVACIJEG stana kladionica, al' ova moja jos nije opljackana a to je vec nesto). Pa s vremenom skuzis rulju koja tamo hodocasti. Manje-vise oni likovi s kojima ste isli u skolu, propali sportasi (mahom nogometasi) i stari prdonje koji prvo osvoji 20Kn pa ih zapije a drugi dan popusi 100Kn, pa zapije jos tol'ko (ak je pocetak mjeseca, naravno). A oni sportasi, slusam jucer za vrijeme tekme - “Dinaaamoooo, Dinnnmooooo.... vooliiiim te maamaaa al ne vise od Dinaamaaaa...” i sve u tom stilu. Pa mu zvoni mob, mama valjda. Pa di si, kaces doma?- Evo mama, sacu, sacu! Decki, moram doma, mama veli. Aj bok. (Pretjerujem malo al' fakat mi dizu zivac) Enivej, sta sam 'tio rec'- i vidim ja tako staru neku koku (cca 5 banki), svaki dan fura neke listice, i ne vjerujem ocima! Sportski fan!? Mos si mislit, takve jos nisam vidio! Daklem, valjda stari prdonja sjedi doma a ona mu uplacuje! I isplacuje, nema provizije. Pa si mislim, to su ti te zene staroga kova. A ne danas – e daj mi ofarbaj nokte, i kupi mi uloske kad ides po novine, moze, a? PETAK 13 – NAJNOVIJI POCETAK (a nema kraja!).

11.09.2004., subota

Samostojeca Carapa

Zovem se NeMoguOtrpit. Imam 2... godina. I ja sam ovisnik! Duga je to i mucna storija a pocela je ovako. Svi znate one godine kada pocnete gledati curice oko sebe (ok, cure ne znaju ali ovo ionako nije storija O njima ali je i ZA njih). Tako sam i ja poceo. U pocetku je bilo sve dobro. Uvijek je tako. One su dolazile i prolazile, nudile su sve i svasta ali sve sam drzao pod kontrolom. Bilo je tu lijepih minica, cipkastih gacica, krasnih 'topica'. Ali ja sam normalno funkcionirao, zavrsio skolu, upisao faks. Starci su bili zadovoljni, nista nisu primjecivali. A onda je dosla ONA. I ponudila nesto sto ja nikad nisam probao – rekla je da se to zove SAMOSTOJECA CARAPA! Meni je ispocetka bilo malo cudno to, mislim...kakva jebena carapa!?? “Da sam htio carape, otis'o bi u MTČ!!”-rekao sam ja naivno. Ali ipak sam probao. Jebiga, u tim godinama samo zelis probati nesto novo. Briga te sta ce kasnije biti. I bilo je dobro. Ali nije na tome stalo. Ona je stalno dolazila sa novim...tim...SAMOSTOJECIM CARAPAMA. I ja sam ih sve probao. Crne, crvene, bijele, sive, sa chipkom (te su najopasnije!!).I onda se sve preokrenulo naglavacke. Nista mi vise nije bilo vazno. Nisama vise mislio na faks, starci nisu nista mogli samnom. I ne mozes se vise vratit na staro...sve minice...topici...sve je to shit...nista ti ne moze zamjeniti SAMOSTOJECU CARAPU!! A dodjes na kraju na to da ti treba svaki dan. A onda je ONA jednog dana rekla da mi ih vise nece davati! Isuse, mozete mislit kako sam se osjecao!! Sve mi se zavrtilo u glavi, sve one crne, crvene, bijele... a ONA ih vise ne da! Pokusavao sam ih neko vrijeme nabaviti ali nije islo! I odonda se muchim, trpim...pere me povremeno i flashback... Sada je vec proslo...dosta vremena..i ja mislim...da...sam se...skinuo! Bojim se sta ce biti kada me neka opet ponudi sa...SAMOSTOJECOM CARAPOM...ali to je nesto sa cime moram zivjeti. I to je moja prica. Cure (dame, zene...) nadam se da ste shvatile poantu ove storije! Ako ikako mozete, ponudite svog decka, muza, pa i prijatelja sa...SAMOSTOJECOM CARAPOM! Ucinak je garantiran! Ovom prilikom htio bih i zahvaliti osobi koja je stvorila tu...SAMOSTOJECU CARAPU. Velika je stvar napraviti tako nesto na dobrobit cjelokupnog puchanstva. Laka joj zemlja!! p.s. Pretpostavljam da vise nije ziva. A mozda se i varam... no to i nije bitno.

10.09.2004., petak

A covjece, kad se krene ovo sredjivat treba vremena za popizdit!! A ja bas nisam poznat po uporan (prije umoran). Mozda i sebe iznenadim.

Crno-bijelo